Kako biti dobar roditelj

Po rođenju djeteta mi počinjemo učiti obavljati nešto u čemu  nemamo iskustvo. Roditeljstvo,  odnosno odgajanje djece, bez  sumnje jedno je od najljepših i najzahtjevnijih iskustava koje  ljudsko biće može imati. Za većinu stvari kojima se u  životu bavimo ili se planiramo baviti, trebamo  imati adekvatnu edukaciju i kvalifikaciju. Međutim, to nije slučaj s  roditeljstvom. Puno sam puta u  svojoj praksi čula: »Nitko nas nije  učio kao biti dobar roditelj«. Činom rođenja  djeteta mi postajemo roditelji, a  da prethodno nismo stekli nikakvu kvalifikaciju za to, čak i kad  bismo htjeli svoje roditeljske  vještine, razumijevanje, uvjerenja  negdje usavršiti ili provjeriti. Kakvi smo roditelji? upitate li se ponekad.

Stara izreka kaže: „Nije važno ako nas djeca ne slušaju, važno je što nas promatraju cijeli dan.“

Svojim ponašanjem pokazujemo model ponašanja djeci. Ako roditelj svakodnevno ima dobre navike, ponaša se tako da pokazuje djeci dobrim primjerom kako poštuje sebe, svoju obitelj, i njih, tada će i djeca nesvjesno upiti njihove oblike ponašanja, navika i vjerovanja. Zadaća je svakog roditelja odgojiti zrelu, odgovornu, moralnu i emocionalno stabilnu ličnost. To može jedino uz bezuvjetnu ljubav, podršku i prihvaćanje roditelja i njegove okoline. Ona djeca koja nemaju takvu podršku ne znaju se nositi s kritikama izvan obitelji, teško podnose neuspjeh i teže ostvaruju svoje potencijale. Osim  egzistencijalnih potreba, hrane,  odjeće, krova nad glavom, ljubavi, svaki čovjek treba priznanje,  uvažavanje, razumijevanje, podršku i nadasve duhovni razvoj. Roditelji nam to daju.

Pozitivno i efikasno  roditeljstvo ima najveće  šanse da stvori uspješnu  i sretnu djecu koja će  odrasti u uspješne sretne  ljude. Zdravo  samopouzdanje i samopoštovanje i osjećaj unutrašnje sigurnosti i sreće koja nije ovisna o vanjskim događajima najviše  je što djetetu možete dati.

Svi roditelji, bilo da njihova djeca tek uče hodati ili su tinejdžeri, traže odgovore na isto  pitanje: kako efikasno i svakodnevno odgajati svoje dijete, a da  pri tome ne vičem, ne dosađujem  i ne raspravljam se.

Kroz odnose koje stvaramo s drugim ljudima mi učimo o sebi i drugima i  mijenjamo se. Tako i dijete, koje ima dobre odnose s okolinom, mijenja svoje ponašanje. Moramo imati na umu da dobra, poticajna okolina djeluje stimulirajuće na promjene i ponašanje djeteta.

Ono što je zasigurno najvažnije  u odnosu roditelj – dijete je velika  ljubav prema djetetu i želja da budemo najbolji mogući roditelji. Isus nas uči da je ljubav najvažnija u našem životu zato razvijajmo u djeci osjećaj da su voljeni.

Koliko puta nam se nije svidio  način na koji se naši roditelji odnose prema nama i koliko puta  ste pomislili:  »Kad ja budem roditelj, neću činiti ovo što meni čine  moji roditelji.« Kad smo postali  roditelji, u želji da izbjegnemo pogreške svojih roditelja, trudimo se  da se ponašamo drukčije, ponekad i potpuno suprotno, ali ni to  nije garancija da ćemo biti uspješni onako i onoliko koliko bismo željeli. S druge strane, u odnosu sa svojom djecom ponavljamo  neke postupke svojih roditelja, a  da toga uopće nismo svjesni.Tada primjećujemo da se ponašamo slično kao naši roditelji.

Preuzeli smo njihov način odgoja,  tj. odnosa prema djeci, ne razmišljajući, ne pitajući se je li to jedini i najbolji način. Nema recepta za odgoj djece  jer je to odnos koji je dinamičan i  neprestano se mijenja.

Naša uvjerenja o tome što je  dobro za dijete, vode nas i usmjeravaju u našem umijeću odgajanja. Odgovori na pitanja što moramo činiti kao roditelji, što je  naša misija, s kojim stvarima trebamo biti posebno pažljivi, za što  je dobro to što činim u odgoju  svoga djeteta, sva naša uvjerenja o  tome kako treba odgajati, tj. graditi odnos s djetetom, proizlaze iz  naše filozofije života, neke unutrašnje logike kojoj vjerujemo i za  koju mislimo da ocrtava dobre roditelje.

Ako stvarno želimo da nešto promijenimo u našem odnosu, u  načinu na koji postupamo, onda  je potrebno da se zapitamo i  preispitamo svoja duboka uvjerenja.

Neosporno je da postoji veza između načina na koji odgajate svoje dijete (djecu) i stupnja sreće i  uspjeha koji će oni ostvariti u  životu. Pozitivno, efikasno roditeljstvo ima najveće šanse da stvori uspješnu sretnu djecu koja će odrasti u uspješne sretne ljude. Koji je  najbolji poklon koji možete dati  svojoj djeci?

Zdravo samopouzdanje i samopoštovanje, taj  osjećaj unutrašnje sigurnosti i sreće koja  nije ovisna o vanjskim događajima; sposobnost da  sebe vide kao bića vrijedna ljubavi, postojanja; sposobnost da razvijaju fleksibilnost što će im omogućiti da sa svakim danom uče o  sebi i drugima i budu zadovoljni  sobom.

Djeci su osobito važni i  potrebni pažnja, pohvala i priznanje, pogotovo od roditelja. Ako  im se ne posvećujemo, trudit će se  na sve načine da zadobiju pažnju,  čak i tako što će gnjaviti, ponašati  se nepristojno, galamiti, ne učiti,  lagati, plakati. Moraju li birati između toga da ih ne primjećujemo  ili da ih kaznimo, radije će izabrati ovo drugo, iako je neugodno,  samo da dobiju pažnju koja im je  potrebna. Pitam se možemo li dovoljno naglasiti kako je bitno osjećanje biti voljen. Bog nas voli, vole nas roditelji, prijatelji, ali mi toga moramo biti svjesni.

Ono od čega se kao roditelji ne  možemo distancirati i čemu ne  možemo pobjeći je odgovornost  za odnos koji stvaramo (kreiramo) s našim djetetom. Mi smo ti  koji određuju granice unutar kojih se dijete može kretati. Mi postavljamo pravila i granice.

Pojam  granice može zvučati grubo i  ograničavajuće. Te granice naravno trebaju biti takve da ne guše  osobnost, slobodu i kreativnost  djeteta, već da mu daju sigurnost. Djeca se lakše snalaze ako im se  postave limiti unutar kojih se mogu slobodno kretati. 
Umijeće roditeljstva je kako istraživati, postavljati i pomicati te granice, a istovremeno dati djetetu potrebnu  slobodu kroz koju će učiti biti odgovoran u skladu sa svojim mogućnostima i godinama. Ovakvim  stavom stvaramo čvrste temelje za  vrijednosti koje su pratioci svakog  uspješnog i zadovoljnog čovjeka, a  to su disciplina i odgovornost.

Nekoliko savjeta za roditelje:

1.Roditeljstvo vam mora biti na prvome mjestu

Iako imate  mnoštvo obaveza na poslu i kod kuće, morate se posvetiti roditeljskoj ulozi. To je glavna stvar ako želite imati karakterno dijete. Vi ste ti koji gradite njegov karakter, stoga morate u potpunosti biti prisutni i odgajati ga. Djeca moraju biti vaš prioritet.

2.Budite u svemu djeci dobar primjer

Kako god okrenuli, vi svojoj djeci jeste primjer – dobar ili loš. Vi trebate izabrati kakav primjer želite pružiti djeci. Primjerice, ako dijete uvjeravate da je pušenje loše i štetno, a pritom sami pušite, šaljete kontradiktorne signale i zapravo ste loš primjer. Kako želite da vaše dijete postupa, tako morate postupati i vi.

3.Kontrolirajte što vaše dijete radi-otvorite oči i uši

Promatrajte što vaše dijete čita, sluša, gleda. Otkrijte kakve sadržaje na internetu prati i s kim se druži. To ne znači da dijete morate stalno pratiti, ali morate biti upućeni kako biste pravovremeno reagirali ako otkrijete da je dijete pod štetnim utjecajem nekoga ili nečega.

4.Disciplinirajte djecu s ljubavlju

Kažnjavanje je danas na lošem glasu, a kao rezultat toga imamo nediscipliniranu i nepristojnu djecu. Morate znati postaviti ograničenje svome djetetu. Kada ga kažnjavajte, činite to s ljubavlju. Pojasnite mu razloge vaših postupaka.

5.Naučite djecu da vas slušaju, ali i vi slušajte djecu

Naučite slušati svoju djecu jer i ona imaju što reći. Neka komunikacija s njima bude razgovor ravnopravnih. Uvažavajte ih jer ćete na taj način izgraditi povjerenje.

6.Obrazovanje djece je važno

Škola je važan dio djetetova života i za njih može biti vrlo stresna. Školsko gradivo može biti teško i zahtjevno. Razgovarajte s djetetom o tome što se događa u školi, slušajte ih i pomažite im oko gradiva.

7.Dozvolite mu da pogriješi, ali da nešto i nauči iz tog iskustva

 

Ima raznih vrsta roditelja. Nemojte biti previše kritični i zahtjevni prema djetetu. Previše kritični roditelji stalno naglašavaju djetetove neuspjehe, kritiziraju dijete, njegov izgled i ponašanje, ne shvaćajući koliko štete nanose njegovom psihosocijalnom razvoju. Negativni komentari uništavaju djetetovo samopouzdanje.

Podržavajući roditelj prihvaća i potiče djetetovu individualnost, pomaže mu da razvija samopouzdanje šaljući mu riječima ili ponašanjem poruku da vjeruje u njega, da ga sluša, da brine o njemu i da mu je jako važno.
Prezahtjevni roditelj šalje poruku da njihova ljubav nije bezuvjetna, nego je visoko uvjetovana. Kad roditelj ne prihvaća i ne vrednuje dijete zbog njega kao osobe, nego ga vrednuje kroz njegove uspjehe, odnosno koliko je u stanju njih kao roditelje učiniti sretnijim i zadovoljnijima, djeca mogu reagirati povlačenjem, bezvoljnošću.

Prezaštitnički - prepopustljivi roditelj trenutačno zadovoljava svaku djetetovu potrebu i maksimalno izbjegava svaku mogućnost da bude uznemireno, oduzimajući mu priliku da nešto nauči. Poručujemo im da su uvijek na prvom mjestu i da drugi ljudi nisu važni, ili pak, ako uče od nas kao modela, da je u redu podređivati se drugima i ne zauzeti se za sebe. Način je da se izbjegne štetna popustljivost postavljanje čvrstih granica. To znači: dati djeci razumna, ali čvrsta pravila i pridržavati se toga. Postavljanjem granica izbjegavamo nastanak problema, jer ih postavljamo prije nego što problem nastane ili barem prije nego što se produbi ili zakomplicira odnos s djetetom.

Stalno kritiziranje djeteta i obraćanje pažnje samo na loše, neprihvatljivo ponašanje, zapravo potkrepljuje takvo ponašanje, jer djetetu pokazuje da ga roditelj «vidi» i obraća pažnju na njega samo kad je «zločesto». Svako dijete želi udovoljiti svojem roditelju. Prije će učiniti nešto za što ga je roditelj pohvalio, nego nešto za što ga je roditelj kaznio. Stoga, obraćajte pažnju na pozitivna ponašanja, pohvalite djetetov uspjeh i trud i dijete kao osobu.

VAŽNO

- odvojite svakodnevno barem 15-20 minuta koje ćete provesti s djetetom, bez televizije, rodbine i telefonskih razgovora; provedite to vrijeme sa svojim djetetom, usredotočite se na njega, recite mu da ga volite,
- neka dijete zna da se može osloniti na vas; to ne znači da nikada nećete biti ljuti, ali dijete treba znati da ga volite i kad ste ljuti,
- zaštitite dijete od nasilja; dom mora biti sigurno mjesto za sve članove obitelji, 
- pohvalite djetetove uspjehe,
- naučite ga kako se nositi s neuspjehom,
- pomognite djetetu da samo razmisli i riješi svoj problem,
- poštujte djetetove osjećaje i razmišljanja,
- pažljivo birajte riječi: prekinite loše navike vrijeđanja djece; riječi mogu povrijediti više od udarca, ali mogu i pomoći.

I na kraju želim vam da budete uspješni, zadovoljni i sretni roditelji jer jedna izreka kaže „Najbolji roditelj je sretan roditelj“.

 

Željka Butorac, prof. logoped, stručni suradnik savjetnik

 
Baner

Božja riječ

28. NEDJELJA KROZ GODINU

Lk 17, 11-19

Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih, vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«

Raspored misa

NEDJELJA

7.30 sati

9.00 sati

10.30 sati - župna

12.00 sati

19.00 sati

 

RADNI DAN

7.00 sati

19.00 sati