DISLEKSIJA - teškoća ili nadarenost?

Imate li osjećaj da koliko god se trudili i pomagali svome djetetu u pisanju i čitanju da je sve uzaludno? Dođe li vam da dijete odvedete oftalmologu sa sumnjom na probleme s vidom? Imate li osjećaj da je vaše dijete izgubljeni slučaj što se tiče učenja?

Ako su vaši odgovori potvrdni, velika je mogućnost da vaše dijete nije „zločesto, lijeno i neinteligentno“, već da ima disleksiju. Znate li što je disleksija?

U djeteta s disleksijom poteškoće su vidljive u pisanju, računanju, pamćenju, prisjećanju, brzom imenovanju, učenju stranog jezika, orijentaciji u prostoru, pamćenju nizova kao što su mjeseci, abeceda, tablica množenja, datumi, ali i u motoričkim sposobnostima.

Disleksija je specifična teškoća učenja ,neurološka disfunkcija i različitost u načinu funkcioniranja mozga u odnosu na vještine čitanja, pisanja, računanja, a na koju se može utjecati. Disleksičar nije slijep za riječi, već je baza njegova problema u slušanju riječi.

 

„Sa sigurnošću možemo tvrditi da djeca s disleksijom imaju problem s aspektom govornog jezika poznatog pod nazivom fonološka obrada. Imajući teškoća u fonološkoj obradi, djeca teško pronalaze smisao izgovorenih glasova u riječi. Primjerice, ne mogu s lakoćom rastaviti izgovorenu riječ poput „stop“ na izdvojene glasove `s´ - `t´- `o´- `p´. Također ne mogu s lakoćom sastaviti glasove zajedno – ako čuju s-t-o-p, ne mogu reći da ti glasovi tvore riječ „stop“. Djeci je potrebna ovakva fonološka osposobljenost kako bi mogla usvojiti odnose između glasova i slova, a zatim ih i sastavljati i rastavljati“. Disleksična djeca obično imaju više poteškoća s analizom i sintezom glasova u nepoznatim i složenim riječima nego s čitanjem poznatih riječi. Ako i svladaju tehniku čitanja, nastavljaju ponekad s ozbiljnim problemima čitanja složenih riječi i razumijevanjem pročitanog. Djecu koja bez razumijevanja čitaju riječi i rečenice, učitelji nazivaju „čitači napamet“. „Sposobnost djeteta da razumije pročitano ovisi o broju riječi koje može prepoznati. Stoga je vrlo vjerojatno da će dijete s težom disleksijom, koje je sposobno pročitati tek nekoliko riječi, imati teškoća s razumijevanjem pročitanog. Dijete s manje teškom disleksijom, koje čita više riječi, moglo bi imati manje teškoća s razumijevanjem. Važno je ne samo procijeniti točnost njihova čitanja, nego i obratiti pozornost na njihove jezične vještine.

Uzroci u genima, ali i traumama

 

Disleksija kao neurološka disfunkcija često se ponavlja kroz generacije u obitelji. Postoje slučajevi u kojima su roditelji i drugi bliski članovi u obitelji prošli kroz školovanje s disleksijom, a da uopće nije uočena. Osim nasljeđem, disleksija se može steći tijekom života: ako je dijete pretrpjelo visoke temperature, udarce u glavu, trovanja, ostajalo bez kisika. Što se tiče učestalosti, naša sugovornica tvrdi da disleksija nije rijetka pojava – javlja se u 8-10 posto populacije. Dječaci imaju mnogo češće disleksiju nego djevojčice: javljaju se otprilike tri dječaka na jednu djevojčicu.

 

Poteškoće u učenju

Nemaju sva disleksična djeca problema s učenjem – ipak, disleksija negativno utječe na obrazovna postignuća. Oko 70 posto djece s disleksijom pokazuje stalne jezične, motoričke i neverbalne teškoće, uključujući nespretnost, matematičke teškoće i nemogućnost zadržavanja pažnje. Mnoga disleksična djeca imaju probleme s matematikom jer disleksija utječe na verbalni aspekt obrade brojeva. Teško uče nazive brojeva pa zato broje polako i griješe pri računanju, imaju problema s procjenama i pretvaranjem mjernih jedinica. Također se teže prisjećaju računskih operacija poput tablice množenja. O težini disleksije ovisi koliko će djeca imati koristi u nastavi. Djeca s težim stupnjem disleksije  vjerojatno će imati dugoročne i jasno izražene poteškoće u čitanju, glasovnoj analizi i sintezi te pisanju. Djeca s blažim stupnjem disleksije s vremenom će premostiti gotovo sve poteškoće u čitanju. Ipak, mogu i dalje imati probleme s usmenim i pisanim izražavanjem, te s brzinom čitanja i pisanja. Ponekad djeca s blažom disleksijom dobro svladavaju niže i više razrede škole, naročito ako imaju dobru pomoć u učenju.

Roditeljske dužnosti i najčešće pogreške

Već u predškolskoj dobi postoje pokazatelji da bi dijete moglo imati disleksiju. Potreban je intenzivan logopedski tretman i pomoć roditelja da se teškoće spriječe ili ublaže. Roditelji svakako moraju biti produžena ruka logopeda i postupati po njegovim uputama. Moraju biti emocionalno topli i davati potporu svome djetetu. Roditelji najčešće griješe kada misle da će teškoće s vremenom nestati same po sebi ili da će prisilnim radom, stalnim čitanjem i pisanjem, prijekorima i ucjenama dijete uspjeti riješiti problem. Nažalost, tako se problemi samo učvršćuju i poslije ih je teško otkloniti.

 

Osobe s disleksijom treba poticati na čitanje, ali isključivo građe lagane za čitanje. To su posebno napravljeni tekstovi koji su grafički i jezično prilagođeni osobama s disleksijom.

Individualizirani pristup u školi

 

Učenik s disleksijom ima svoja prava utvrđena nizom međunarodnih dokumenata, kojima je i naša država potpisnik. Ta djeca imaju pravo na individualizirani pristup u radu tj. prilagodbu građe za čitanje, vremena za odgovaranje, ispitnih pitanja i postupaka u usvajanju građe u školi. Također imaju pravo na prilagođenu lektiru, pisane radove i državnu maturu. No, u praksi učitelji nisu dovoljno educirani za rad s ovom populacijom. Prepoznati ove učenike znaju, ali promijeniti svoj pristup u radu još uvijek ne znaju. Djeca s disleksijom imaju uredne intelektualne sposobnosti i uz adekvatan pristup u radu mogu savladavati školski program. Napredovanje u odnosu na ostale učenike je sigurno usporeno, ali s vremenom se izjednačuju i treba ih motivirati na rad, poticati i poštovati njihovu različitost. Disleksija utječe na život osoba zavisno o tome gdje osoba živi i kakav jezik i pismo uči. U nekim krajevima svijeta, u kojima se koristi slikovno pismo (Tibet, arapske zemlje), ona neće zadavati teškoće. No, u Europi i anglosaksonskim zemljama ona bitno utječe na svakog pojedinca. Jako je važno što ranije otkriti da dijete ima disleksiju i početi kvalitetnu terapiju i poduku.

Po današnjim bi se spoznajama terapija disleksije trebala sve više pretvarati u prevenciju disleksije i premještati u predškolsko razdoblje. Logopedi u okviru predškolskih ustanova, privatne prakse, domova zdravlja ili rehabilitacijskih ustanova mogli bi otkrivati djecu predškolske dobi koja, na osnovi dijagnostičkih postupaka, pripadaju skupini rizične djece za pojavu disleksije. Već tada oni mogu početi pripremati takvu djecu za školsko razdoblje i usvajanje vještina čitanja i pisanja, i na taj način na vrijeme upozoriti i roditelje i nastavnike na izbor metoda i dodatno vrijeme koje će biti potrebno da i ova djeca uđu u svijet čitanja s minimumom trauma i nepripremljenosti - kako njih tako i njihove okoline.

Postoji mit o tome kako su samo djeca visoke inteligencije imaju disleksiju. Na praktičnom nivou  treba  uočiti da djeca s disleksijom imaju nivo pismenosti koji nije u skladu s njihovom inteligencijom, a vjerojatno i nije u skladu s njihovim ostalim sposobnostima i vještinama, poput matematike, glazbe ili umjetničkog stvaralaštva. Mit je stvoren jer su mnogi renomirani znanstvenici, umjetnici i sportaši, pa čak i ljudi koji su svojim djelovanjem zadužili čovječanstvo, glasno govorili o svojoj disleksiji: Albert Einsteinu, Michael Faraday, Thomas Edison, Winston Churchill, John F. Kennedy, Magic Johnson, Muhammad Ali, Agatha Christie, Mark Twain, Ernest Hemingway, Hans Christian Anderson, Goran Navojec, Marlon Brando, Harrison Ford, Anthony Hopkins, Tom Cruise, Whoopi Goldberg, Cher, Liv Tyler, Leonardo da Vinci, Pablo Picasso, John Lennon. Ipak, ne postoje znanstveni dokazi da je svi disleksičari nužno pametniji od ostalih. Naša sugovornica ističe da svako dijete ima prednosti i slabosti, pa tako i dijete s disleksijom. U svakoj situaciji važno je da učitelji i roditelji pronađu i potiču prednosti djeteta, njegove talente i interese. To je nužno ne samo za lakše učenje u školi, nego i za poticanje sigurnosti i samopouzdanja.

 

Neki ljudi uvjereni su kako je ljevorukost ili križna lateralizacija (primjerice, biti desnoruk i ljevook) uzrok disleksije. Nema dokaza da bi ovakva lateralizacija mogla uzrokovati disleksiju. Niti nema dokaza da će poticanje djeteta na promjenu pisanja desnom umjesto lijevom rukom (dijete koje je prirodno ljevoruko uvježbano je da piše desnom rukom) uzrokovati razvoj disleksije. Ipak, ovakav potez može uzrokovati problem s pisanjem i pomanjkanjem sigurnosti ili čak izazvati tjeskobu.


Kako čita osoba s disleksijom:

  • teškoće u povezivanja grafema s fonemom (slovo - glas),
  • teškoće u povezivanju glasova i slogova u riječi,
  • strukturalne pogreške - premještanje ili umetanje (vrata-trava, novi-vino),
  • zamjene grafički sličnih slova (b-d, b-p, m-n, n-u, a-e, s-z, š-ž, dobar-bodar, bebica-dedica, bili-pili, nema-mene),
  • zamjene fonetski sličnih slova (d-t, g-k, b-p, z-s, drži-trž, brati-prati, grije-krije),
  • zamjene slogova (on-no, ej-je, mi-im, do-od),
  • zamjene riječi - pogađanje (mračni-mačka, dobar-obad),
  • dodavanje slova i slogova (brada-barada, mrkva-markva, brod-borod),
  • ponavljanje dijelova riječi (nasmijanini, ramemena),
  • teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza (slon-soln, 12-21),
  • teškoće u slijedu smjera čitanja (gore-dolje, lijevo-desno),
  • vraćanje na već pročitani red,
  • izostavljanje riječi i cijelih redaka,
  • čitanje jedne riječi na nekoliko pogrešnih načina.

Kako piše osoba s disleksijom:

  • teškoće u povezivanju fonema s grafemom,
  • zamjene grafički ili fonetski sličnih slova,
  • produljeno "zrcalno" pisanje slova ili brojki,
  • strukturalne pogreške (umetanje, dodavanje, premještanje),
  • izostavljanje slova, dijelova riječi ili riječi,
  • teškoće u slijedu smjera pisanja.

Test: Ima li vaše dijete disleksiju?

Ako sumnjate da bi vaše dijete moglo imati disleksiju, odgovorite na sljedeća pitanja. Ukoliko na više od pola pitanja odgovorite potvrdno, potražite savjet logopeda.

Za roditelje djece vrtićke dobi

 

1. Je li netko u obitelji imao slične teškoće?

2. Je li bilo većih problema tijekom trudnoće?

3. Je li bilo većih problema neposredno prije, za vrijeme i neposredno nakon porođaja?

4. Je li kod djeteta kasnio razvoj motorike?

5. Je li kod djeteta kasnio razvoj govora?

6. Je li dijete dulje upotrebljavalo fraze koje zamjenjuju riječi?

7. Ima li dijete teškoće pri pravoj uporabi neke riječi?

8. Je li dijete "konfuzno" u prostoru i vremenu?

9. Ima li dijete teškoće u verbalnom izražavanju svojih misli

10. Pokazuje li dijete "čudnu" motoričku nespretnost u nekim područjima (spoticanje, preskakanje), a neočekivanu spretnost u drugim ( npr. manipulacije Lego - kockama)?     
11. Je li dijete nesigurno u tomu koju ruku upotrijebiti u uobičajenim i inače automatskim postupcima? 
12. Ima li dijete i dalje teškoće s oblačenjem, obuvanjem, vezivanjem ?    
13. Pokazuje li dijete "čudne" teškoće u učenju pjesmica s rimom?
14. Ima li dijete teškoće pri ponavljanju i oponašanju ritma?          
15. Ima li dijete neuobičajene teškoće pamćenja (zaboravlja vremenski bliske događaje, a pamti vremenski puno zahtjevnije)?                                                     
16. Pokazuje li dijete posebno zanimanje za slušanje priča?
17. Ima li dijete teškoće pri praćenju i ponavljanju slijeda riječi u rečenici ( teško igra igre riječima gdje treba ponavljati što je čulo)?                                               
18. Ima li dijete teškoće u pamćenju i svladavanju dvije i više govornih instrukcija u nizu?
19. Ima li dijete razdoblja "blistavosti" i potpunih "blokada"?        
20. Ima li dijete "dobre" i "loše" dane bez vidljivog razloga?         
21. Ima li dijete teškoće u organiziranju radnog dana i slobodnog vremena?

Za roditelje djece školske dobi

  1. Osjećate li da vaše dijete ne napreduje u školi kako bi trebalo?
  2. Bori li se Vaše dijete bori s problemima u čitanju?
  3. Ima li  problema s rastavljanjem i sastavljanjem riječi na glasove te s pisanjem?
  4. Zamjenjuje li slova kada čita i rastavlja pisanu riječ na glasove (naročito `b-d`)?
  5. Čita li teže  nove riječi?
  6. Odbija li čitati?
  7. Piše li  pogrešno riječi i rečenice?
  8. Je  li zabrinuto zbog školskih zadataka i osjeća li se nesigurno?
  9. Postoji li netko u vašoj obitelji tko je imao problema sa čitanjem i rastavljanjem riječi na glasove?

Simptomi vezani uz učenje i edukaciju

 

  • spori i nesigurni u čitanju (posebno glasnom),
  • teškoće u razumijevanju pročitanog, a time i donošenju zaključaka,
  • problemi u dekodiranju novih znanstvenih riječi, terminologije, činjenica,
  • brzo zaboravljanje naučenog - teško nalaženje nečeg što su već radili u knjizi,
  • siromašne strategije pohranjivanja informacija u dugotrajnu memoriju,
  • teškoće u brzom pisanju (hvatanje bilješki) - ne mogu slušati i pisati u isto vrijeme,
  • teškoće u samostalnom pismenom izražavanju (slaganje ideje i koncepta, upotreba rječnika, gramatike i sintakse),
  • teškoće u organizaciji učenja, projekata, baze podataka,
  • problemi povezani s rukopisom (neurednost, nečitljivost),
  • moguća "obrtanja" kod služenja kalkulatorom,
  • teškoće u generaliziranju i primjenjivanju novih pravila,
  • problemi tijekom rada u okolini punoj buke ili drugih podražaja,
  • potreba da im se informacija kaže više puta,
  • zbog sporog čitanja i slabijeg razumijevanja stalno su u vremenskom "tjesnacu",
  • obično imaju teškoće i u učenju stranih jezika.

Savjeti za lakše pisanje i čitanje

 

1. Koncipiranje teksta
Pišite u kratkim rečenicama.
Izbjegavajte velike tekstualne cjeline, pišite u kraćim odlomcima.

2. Slova i znakovi
Upotrebljavajte "sans serif" slova (slova bez kratkih crtica na krajevima), kao što su Arial i Comic Sans.
Nastojte da veličina slova bude 14 pt.
Povećajte razmak između slova i redaka.
Upotrebljavajte podebljana (bold) ili istaknuta (highlighted) slova, izbjegavajte kosa slova (italic) i podcrtani tekst.
Izbjegavajte podcrtavanje naslova ili nizova riječi.

3. Izgled teksta
Poravnajte retke na lijevoj strani, izbjegavajte obostrano poravnanje.
Uvlačite pojedine retke teksta da biste razdijelili tekst u manje cjeline.
Nastojte tekst organizirati u natuknicama ili s pomoću numeričkog nabrajanja u odvojenim redcima, a ne u kontinuiranom nizu.
Odvajajte rečenice dvostrukim razmakom.
Ne počinjite rečenicu na kraju retka.
Upotrebljavajte široke margine.
Pišite naslove i podnaslove.
Ostavljajte prazan redak između odlomaka.

4. Prezentacija informacija
Upotrebljavajte papir u boji umjesto bijeloga. Nema univerzalne preporuke za boju papira, jer različitim osobama odgovaraju različite pozadine. Ipak, čini se da je najomiljenija krem boja.
Oblikovanje stranice treba biti jednostavno. Pozadinska grafika može tekst učiniti teško čitljivim.
Ne upotrebljavajte mnogo vrsta pisama (fontove).
Na letku ili plakatu koji oglašava neki događaj, grupirajte zajedno osnovne informacije kao što su mjesto i vrijeme održavanja.

5. Oglasne ploče
Oglase u javnim prostorima je lakše čitati ako je tekst tiskan i ako je u boji.

Stručna logopedska pomoć i pravovremena akcija omogućit će djeci s disleksijom da svoju različitost prilagode zahtjevima okoline, posebno savladavanju školskog programa.

Željka Butorac, prof. logoped

 
Baner

Božja riječ

20. NEDJELJA KROZ GODINU

Lk 12, 49-53

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši! Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«

Raspored misa

NEDJELJA

7.30 sati

9.00 sati

10.30 sati - župna

19.00 sati

 

RADNI DAN

7.00 sati

19.00 sati