Naslovnica
Proslava Svete Obitelji 2014.

Ovaj je blagdan Svete Obitelji 28. prosinac 2014. u našoj župi bio posebno svečan: došao nam je Kardinal Josip Bozanić i predslavio svečanu svetu misu u 11 sati! U zajednici se uoči svete mise osjetila pozitivna napetost, užurbanost i iščekivanje. Sve je bilo malo drugačije. Čak je i snijeg obilno napadao. Mješoviti župni zbor Marijan Mihelčić uzveličao je svačanost svojim pjevanjam pod vodstvom s. Lucijane Bobaš. Misno slavlje prenosila je Radio Marija.

Župnik Ivica Zlodi i prof. Branko Korbar poželjeli su dobrodošlicu kardinalu Josipu Bozaniću u našu župu. Sv. misu koncelebriralo je čak 8 svećenika. S radošću smo se susreli i s našim bivšim župnikom, vlč. Vjekom Meštrićem.

U propovjedi je nadbiskup Bozanić istaknuo kako Isus je odabrao da se utjelovi baš u obitelji – tako jednostavno i istodobno tako duboko. Rođenje djeteta uvijek donosi nešto novo. U svakoj obitelji dijete rođenjem postaje središte te obitelji, a postojeći odnosi se mijenjaju, čak se i poredak predmeta u kućanstvu mijenja.

Nadbiskup nas je obodrio riječima: „Ne treba se bojati izazova i kriza. Oni su prilika da se pojavi nešto novo. Zlo neće kraljevati zauvijek.“

Također je naglasio da treba prepoznati i zadržati prioritete u svakodnevnom životu: vjera – obitelj – domovina.

Rekao je da je župa kao proširena obitelj, tamo gdje dolazimo kad smo radosni i kad nam je teško. Zajedništvo je važno, ali nije jedno što nam daje snagu.

Razmišljam kako u brojnoj obitelji svatko ima neke svoje želje, planove, radosti, problem, rane. Roditelji to sve vide, osjete, nastoje kompenzirati i usmjeriti prema dobrom cilju. Zna to biti jako zamorno jer tome nema kraja. Evo, i ja ponekad samo poželim malo mira i tišine i da nitko ništa ne očekuje od mene. Međutim, obiteljski život ne dozvoljava da se jednostavno isključimo.

I župa, zvala se ona župa Sv. Obitelji ili nekako drugačije, kao jedna obitelj sastoji se od puno članova, a župnik i ostale Bogu posvećene osobe, baš kao roditelji, pomažu da obitelj opstane, razvije se i da donese dobre plodove. Čitala sam knjigu o župniku, sv. Ivanu Arškom. On je tako žarko želio samo na miru se moliti Bogu. Čak je nekoliko puta “bježao” iz župe, ali svaki put je bio nekako zaustavljen i vraćen u svoju župu. Nije mu bilo dozvoljeno da se isključi.

Vraćam se na propovijed: „Promjene u društvu počinju promjenama u obitelji. Međutim, društvo često ne ide na ruku obiteljima“. I u Božićnoj poruci nadbiskup je o toj temi napisao: „Zato Papa na prvo mjesto stavlja odgoj, i to počevši od obitelji. Doslovno kaže: „Ujedinjena, plodna i nerazrješiva obitelj sa sobom nosi temeljne elemente za pružanje nade u budućnost. Bez te čvrstoće, u konačnici se gradi na pijesku, s teškim društvenim posljedicama.“

Vezano uz odgoj, mislim da smo u zabludi kad mislimo da je odgoj djece završen u njihovoj ranoj dobi. Kad djeca poodrastu, to se više ne zove odgoj, ali utjecaj i te kako postoji. Sjećam se kad sam i sama bila u dobi od dvadesetak godina. Tek tada sam s razumijevanjem mogla razmisliti o braku mojih roditelja. Dok sam u djetinjoj dobi nesvjesno upijala odnose u obitelji, kao odrasla osoba mogla sam razumjeti odnose. I sada, nakon 25 godišnjeg bračnog iskustva, ponekad „bacim oko“ na brak mojih roditelja. Oni su ipak uvijek jednu generaciju ispred i imaju iskustva koja ja još nemam. Zato mislim da je pogrešno reći: tvoja djeca su sada odrasla i nemaš više brige s njima! Da, ne moram ih noću hraniti i uspavljivati niti presvlačiti i nosati po cijele dane. Ipak, ja vidim da im je osim ručka i ostalih materijalnih stvari i sada potrebno da znaju da smo obitelj. Bez obzira što su oni sada u dobi kad teže da se odvoje i stvore svoje vlastite obitelji, mislim da im je to saznanje da stara obitelj funkcionira, potrebno kao nekakva sigurnosna mreža da započnu samostalni let.

A u tom ostvarenju samostalnosti, čini mi se da su mlade žene u izuzetno zahtjevnoj situaciji. Od njih se očekuje, a i same to očekuju, da studiraju, zaposle se, budu uspješne na radnom mjestu, a da istodobno ostvare obitelj. Problem je što jednostavno ne postoji dovoljno sati u danu kad bi se to sve moglo ostvariti. Kada sam i sama bila u toj situaciji, moja mi je mama neizrecivo puno pomagala uskačući bez riječi u svim kriznim situacijama. I moj muž je vrlo predan obitelji. I ja sam se jako trudila da dobro radim na i poslu i doma. Ipak, ne mogu reći da sam posve zadovoljna rezultatom. Nažalost, predrasude okoline također su odigrale veliku ulogu. I Papa je nedavno progovorio o majkama: »Možda bi majke«, rekao je Papa, »koje su spremne podnijeti toliko žrtve za svoju djecu, često i za tuđu, trebalo više slušati. Trebalo bi bolje razumjeti njihovu svakodnevnu borbu da bi bile učinkovite na poslu te istodobno sačuvale pozornost i toplinu za svoju obitelj” U istom govoru Papa je citirao nadbiskupa Oscara Romera: Dati život, imati duh mučeništva, znači davati se u svojim obvezama, u tišini, u molitvi, u poštenom ispunjavanju dužnosti u tišini svakodnevnoga života. Dati život malo-pomalo – kao što ga daje majka koja bez straha, u jednostavnosti majčinskoga mučeništva, začinje u svojemu krilu dijete, donosi ga na svijet, doji ga, podiže i sa srcem prati. To su majke! To je mučeništvo!«

Na kraju sv. mise župni zbor sa solisticom prof. Jelicom Bojić, vrlo je nadahnuto otpjevao pjesmu Moj Krk. Slušajući, misli su me odnijele u Hrvatsko primorje. Pred očima mi je slika mog nonića koji bolestan i šutljiv sjedi na terasi i gleda prema Učki. Jedine riječi koje mi je ikada uputio bile su: „Tičice!“ (Ptičice!). Tada sam još bila dijete i tata mi je objasnio njegovu šutnju. Nonić je nakon ženidbe otišao u Kanadu kao i toliki njegovi sumještani u potrazi za poslom. Zbog rata, prvi put se uspio vratiti svojoj obitelji kad je moj tata imao već 13 godina. Tata mi je rekao: „On je sada sretan. Satima gleda u ova brda jer je sretan što je doma. Sretan što nije stranac u kanadskom rudniku soli.“

Opet dozivam riječi ohrabrenja koje smo čuli u propovjedi: „Ne treba se bojati izazova i kriza. Oni su prilika da se pojavi nešto novo.“ Kao što zna reći naša časna sestra, dr. sc. Amabilis Jurić, kada vodi naše biblijske susrete: po molitvi ćemo rijetko promijeniti okolnosti koje nas tište, ali se po molitvi mi mijenjamo, mi počinjemo drugačije gledati na našu stvarnost.

Izlazim iz crkve sa željom da naše obitelji ne pokleknu pred krizama i izazovima, da pomoću molitve počnu drugačije gledati na ono što nas okružuje i da počnu pronalaziti putove prema dobru, ovdje, tu gdje smo posijani.

Na kraju svečanog misnog slavlja župnik vlč. vica Zlodi iskrenim i srdačnim riječima u ime svih prisutnih, u ime svih župljana i u svoje osobno ime zahvalio je zagrebačkom kardinalu Josipu Bozaniću što je pastirskom ljubavlju, vjerom i nadom došao k nama, predslavio svečano misno slavlje. Zahvalio je za sve poticaje rasta u vjeri i riječi ohrabrenja upućene svima nam, upućene obiteljima i župnoj zajednici. U znak zahvalnosti darovana mu je Monografija naše župe Svete Obitelji, Prošlost i sadašnjost na kanalu. Potom je kardinal blagoslovio novoizgrađeni južni ulaz u crkvu, sakristiju i novouređenu glazbaonu.

 

Jasna Gamulin

 

Večernju sv. misu predslavio je fra Božo Lujić, svećenik Bosne Srebrene, doktor teologije, bibličar, znanstvenik, sveučilišni profesor, pročelnik Katedre Sv. pisma SZ-a na zagrebačkom KBF-u.

Vjernicima se obratio iskrenim i dubokim riječima, te sve pozvao na obraćanje Bogu, na obraćanje Svetoj Obitelji, Josipu, Mariji i Isusu, koja je naš uzor i čiju svetkovinu slavimo. Nije posve slučajno što je svetkovina Presvete Obitelji stavljena neposredno poslije Božića. Što je ova svetkovina nedavno, 1921. godine uvrštena  u liturgijski kalendar  i počela se slaviti u Crkvi. Za to postoje ozbiljni razlozi. Važne su spoznaje za naš ljudski svakodnevni život. Iz ljudske i Božje perspektive da se Bog nije utjelovio niti u jednoj ideologiji... nego da se utjelovio u Čovjeku koji je došao na ovaj svijet kao što dolaze i svi drugi ljudi rođenjem, istaknuo je fra Božo u svojoj propovijedi. Bog je ušao u ljudske odnose, rodio se u ljudskoj obitelji. Poticaj je to nama za razmišljanje o svojim obiteljskim odnosima i relacijama s bližnjima.

Dolazak na ovaj svijet ide preko obitelji. Iz toga slijedi poruka koju je nama odaslao. Čovjek u obitelji dobiva život i svoj identitet. Vrijednost obitelji gledajući iz Božje perspektive je veoma važna.  Zašto je drugi motiv bio važan 1921. godine?  Postojali su razlozi jer je nastupilo jedno novo vrijeme, Moderna. Ono je imalo svoje vlastite principe. I dok je srednji vijek bilo vrijeme kad su se ljudi trudili graditi veliki svijet, novu kulturu... dotle je novo vrijeme bilo vrijeme rzgrađivanja i rušenja. Dovelo je u pitanje Boga. Bog je postao onaj koji priječi razvitak čovjekov. Bog je trebao biti odstranjen kao čovjekov tiranin. Ostao je na pozornici čovjek. Vjeran u ideje, vjera u rasu. Ideologije, završile su u krvi. I došlo je do razaranja. Razgradnja je krenula dalje. Našla se na udaru obitelj. Ruše se temelji obitelji i gubi se tradicionalno, pozitivno što je bilo u obitelji. Gubi se duša obitelji. Što je čovjek bez duše? Što je duša bez obitelji? Imamo brojne rastavljene, razorene, brakove na ovim razvalinama, i imamo pojedince koje kroz život idu sami iz raznih razloga. Sile rade na rasapu, na raslojavanju... Svaki bi trebao biti realni optimist. Konstatirati, da će se morati sučeliti sa posljedicama. Pojavit će se sve veća osamljenost. Što će biti kasnije kada se dođe u starost? Na koga će se moći oslonuti? Društvo je postalo društvo interesa, profita. Djeca i stari ljudi? Riječ je o ozbiljnom problemu, problemu obitelji.   Do god ne promijenimo paradigmu, način razmišljanja, teško ćemo izaći iz krize. Dok Bog ponovno ne zauzme mjesto u našem društvu i srcima, teško će se moći naprijed.  Treba promijeniti sliku o čovjeku.  Tko izgubi sebe u samome sebi, može pronaći sebe u drugome. Potrebno je sebe izgubiti da bi sebe našli u drugome. Kada čovjek bude spreman sebe darivati za drugu osobu, bit će perspektive za obitelj. Nema obitelji bez problema. Sve što je vezano uz čovjeka, i uz odnose, povezano je s problemima. Čovjek ima svoju posebnost, odnos i slobodu. Sveta Obitelj je također imala problema. Morali su bježati u Egipat, pa se ponovno vratiti u Nazaret. I Marija je morala naučiti lekciju poslušnosti Božjoj Riječi. Potrebno je da u životu budemo ne samo smjernice nego i motivi djelovanja te, ukazao je propovijednik Lujić. Prisutne je pozvao na molitvu, ljubav i zahvalnost Bogu za život, za obitelj, za roditelje, za braću i sestre. Važno je, u poučljivosti Duha Svetoga preispitati svoj odnos prema Bogu i bližnjima i kakve to odnose trebamo graditi. U tome nam je model Nazaretska Sveta Obitelj.

Na kraju svete mise, župnik Ivica Zlodi zahvalio je fra Boži za svu spremnost dolaska k nama što je predslavio misno slavlje na ovaj sveti blagdan, za nadahnutu i snažnu propovijed,  za poticajne riječi  za djelovanje.

s.Mara Matanović

 
Baner
Baner

Božja riječ

6. VAZMENA NEDJELJA

 

Iv 14, 15-21

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«

 

Raspored misa

NEDJELJOM

7.30 sati

9.00 sati

10.30 sati

12.00 sati

19.00 sati

- crkva se otvara 15 min. prije mise

RADNIM DANOM

7.00 sati

19.00 sati

- crkva se otvara 15 min. prije mise