Naslovnica O ŽUPI Povijest
Povijest

PRIJE OSNUTKA ŽUPE

Poslije prvog svjetskog rata grad Zagreb se počeo naglo širiti. Na jugoistoku grada nikla su dva naselja: Kanal i Sigečica. To su uglavnom bile male obiteljske kuće. Osim obitelji vlasnika, u tim je kućama stanovalo i mnoštvo stanara, tako da je u takvoj obiteljskoj kući bivalo više stanara nego u kakvoj velikoj zgradi. Bili su to uglavnom radnici i niži službenici.

U crkveno-administrativnom pogledu ta su naselja pripa­dala župi sv. Petra. Međutim, crkva je bila daleko, prometne veze loše, a u blizini nije bilo nikakve kapelice gdje bi se mogla obavljati služba Božja. Osjetila se goruća potreba da se tu izgradi neki vjerski objekt. Inicijativa je potekla od samih vjernika. Prva se ideja o gradnji kapele javila 1932. g. Najprije se mislilo izgraditi kapelu posvećenu sv. Josipu. U tu je svrhu izabran Crkveno-građevinski odbor. Presjednik Inicijativnog odbora bio je Slavko Supina. Župnik župe sv. Petra, Dr. Josip Lončarić dao im je podršku i isposlovao od prebendarskog zbora gradilište u Držićevoj ulici. Godina 1933. slavila se kao Sveta godina - 1900 godina od Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Na spomen tog događaja odlučeno je da se na tom mjestu podigne križ kao znak otkupljenja, ali i kao zavjet da će vjernici na tom mjestu podići kapelu. Križ je izrađen od umjetnog kamena, postavljen i blagoslovljen 1934. Sestre dominikanke imale su na Kanalu u Supilovoj ulici kuhinju, gdje su sirotinji dijelile besplatne obroke hrane. One su u slobodno vrijeme okupljale djecu i mladež oko toga križa. Molila se krunica i pjevale pjesme, osobito u svibnju i listopadu. Istodobno je počelo prikupljanje sredstava za grad­nju kapele.

 

OSNUTAK ŽUPE

Slični su se problemi kao na Kanalu i Sigečici javljali i u drugim djelovima gradske periferije, zato je tadašnji nadbiskup-koadjutor dr. Alojzije Stepinac odlučio osnovati nekoliko novih župa. Trebalo je i u ovim naseljima na Kanalu i Sigečici osnovati župu, a mjesto kapele izgraditi župnu crkvu. Budući da je župa sv. Josipa već bila određena da se osnuje na Trešnjevci, odlučeno je da na Kanalu i Sigečici bude župa sv. Obitelji.

Dana 23. kolovoza 1936. blagoslovljen je kamen temeljac za novu crkvu i odmah se pristupilo gradnji. Crkva je stavljena pod krov pred Božić 1936. g. Da su se radovi mogli tako brzo i bez zastoja odvijati, najzaslužniji je bio g. Antun Res, tvorničar, jer je dao izraditi sve nacrte i dao materijal, koji se mogao naći u njegovoj tvornici katrana, koja se nalazila u blizini. Radovima je rukovodioTomo Jadro, građevinski poslo­vođa.

Župa je službeno utemeljena dekretom nadbiskupa dr. Antuna Bauera, 20. travnja 1937. g. Za župnika je imenovan Petar Kovačić, dotadanji kapelan župe sv. Petra, kojemu je već prije bila povjerena organizacija poslova oko osnutka župe. Kako uz crkvu nije odmah izgrađen župni stan, za smještaj župnika i za župni ured određen je trosobni stan u Radničkoj cesti br. 16. Za red u crkvi i crkveno ruho brinule su se dvije časne sestre dominikanke. Redovita služba Božja mogla se obavljati tek od Velike Gospe 1937.

Osobitu pomoć u pastvi i poslovima oko crkve pružali su župniku članovi društva »Kruničara«. Društvo su osnovale sestre dominikanke još prije osnutka župe uz svoju gradsku kuhinju na Kanalu. Hrvatsko katoličko društvo »Dubravka« pridonosilo je napretku crkvenog pjevanja i sjaju liturgije.

 

RATNO DOBA

Župa je utemeljena neposredno prije rata. Bila je materi­jalno osigurana onim najnužnijim i počela se lijepo razvijati kao zajednica Božjeg naroda. Ipak ostalo je mnogo posla i u materijalnom i u duhovnom pogledu. Međutim, došao je rat sa svim svojim strahotama. I župa sv. Obitelji je u teškoćama proživjela to vrijeme.

PORATNO DOBA

Nakon rata, došao je 1945. za upravitelja vel. g. Marijan Mihelčić. Trebalo je voditi i organizirati župu u novim i otežanim okolnostima. Katolička su društva prestala postojati. Jedino su kruničari ustrajali u moljenju krunice i pomagali župniku u crkvi. Održali su se do danas u župi pod imenom »Živa krunica«. U tom vremenu osobitu pomoć u župi pružali su župniku franjevci s Kaptola 9. Pomagali su u svim vidovima pastoralne djelatnosti: mise propovijedi, duhovne obnove, sakramenti, pohod bolesnika, blagoslov stanova ... U osobitoj uspomeni ostala su dvojica, kojih se vjernici još i danas rado sjećaju: o. Časlav Husnjak i o. Gabrijel Đurak.

RAZLIČITE DJELATNOSTI

Vjeronauk

Prije rata vjeronauk se obavljao u školi, a sada je trebalo sve organizirati u crkvi. Jasno je da su poteškoće bile velike - manjak prostorija, manjak osoblja, neiskustvo itd. Ipak se vjeronauk obavljao kroz školsku godinu za djecu i mladež svih uzrasta.

Pjevački zbor

Velečasni Mihelćić kao čovjek izrazita talenta za crkvenu glazbu nije mogao, a da uskoro u župi ne osnuje pjevački zbor. To je u početku bio zbor učenika i učenica, da bi kasnije prerastao u veliki zbor i postao ne samo nosilac liturgijskog pjevanja u župi, nego i najbolji crkveni zbor u Zagrebu. Poznati su njegovi nastupi i izvan domovine - u Salzburgu, Regensburgu i Rimu. Ovdje treba spomenuti da je crkva u početku imala samo jedan veći harmonij, no kasnije su od Glazbenog zavoda kupljene manje orgulje od šest registara, koje su kasnije proširene, te ih sada imaju deset.

Liturgijska obnova

Nakon drugog Vat. koncila nastala je obnova u čitavoj crkvi. Obnova je počela upravo na području liturgije. Premda to nije neka posebnost župe sv. Obitelji, jer se to zbivalo u čitavoj crkvi, ipak treba istaknuti, da se župa sv. Obitelji već od početka uključila u tu obnovu: tim više što je župnik Mihelčić bio član diecezanske komisije za tu obnovu na području crkvene glazbe.

List »Obitelj«

Nakon rata crkvena izdavačka djelatnost bila je vrlo skuče­na. Zato se na tom području osjećala velika potreba 1969. počeo je u župi izlaziti list »Obitelj«. Glavni urednik bio je župnik Mihelčić, a suradnici župljani, osobito mladi. Članci su bili ili općenito o vjerskom životu ili o životu obitelji, vijesti iz cijele crkve i obavijesti o životu župe. List je izlazio tokom 1969 i početkom 1970. g. Tada su se pojavili drugi listovi na širem crkvenom planu s brojnijim i školovanijim suradnicima, pa je list prestao izlaziti.

Hodočašća

Hodočašća su uvijek slika našeg kršćanskog života, jer je naš kršćanski život zapravo veliko hodočašće prema vječnoj domovini. Hodočašće je prilika da se crkva doživi na mnogo širem planu nego što je to župa, ujedno je to način da se mnogi župljani, koji se slabo poznaju međusobno zbliže. U župi svete Obitelji organizirana su hodočašća u različita svetišta u domo­vini i inozemstvu. U domovini se redovito hodočastilo u Mariju Bistricu, Trsat. Trški vrh i Voćin. U inozemstvo se hodočastilo u Rim, naročito za svetu godinu i prilikom raznih proslava kao što su kanonizacije. Zatim, više puta se hodoča­stilo u Lurd, Einsidel, Maria Zell ili Čenstohovu.


OSTALE DJELATNOSTI

Veliku pomoć imao je župnik od sakristana Josipa Šestaka - Jože. On je bio više od sakristana i zvonara. Često je zamjenjivao župnika kod vjeronauka, animirao vjernike kod liturgije, organizirao hodočašća, pomagao bogoslovima, bavio se karitativnom djelatnošću. Obilazio je bolesnike i pripravljao ih na primanje sakramenata, pomagao je starim i bolesnim osobama i obiteljima s brojnom djecom ... Tu njegovu djelat­nost zapazio je i preuzvišeni gospodin nadbiskup Franjo kard. Kuharić i dao mu posebno priznanje i dozvolu, da bolesnicima može nositi svetu pričest.

NOVE ŽUPE

Nakon rata Zagreb je počeo naglo rasti, šireći se na sve strane. Iz sela je u grad došlo mnoštvo ljudi tražeći zaposlenja u industriji i ostalim službama. Nicala su nova naselja.

Kozari Bok

Na jugoistoku prema Žitnjaku, preko autoputa, niklo je naselje Kozari Bok. Bilo je udaljeno od svih postojećih župskih centara - od Resnika, župe Kraljice sv. Krunice i od župe sv. Obitelji. Ipak, najbliže je bila župa svete Obitelji. Zato je u neselju kupljena obiteljska kuća i pretvorena u kapelu. Tu je 1968. g. osnovana župa i povjerena na upravu franjevcima provincije sv. Ćirila i Metoda.

Šanci Savica

Uz Savu su također nikla dva naselja - Savica i Šanci. Kad je u tom dijelu izgrađena toplana, ta su se dva naselja naglo povećala. Međutim i ta su naselja bila udaljena od župne crkve sv. Obitelji. Zato smo najprije organizirali vjeronauk po privatnim kućama. Zatim smo iznajmili jednu kuću, gdje smo držali vjeronauk, a kasnije služili i svetu misu. Napokon smo tu kuću kupili i 1978. g. osnovana je nova župa posvećana Rođenju Marijinu. Tako je župa sv. Obitelji postala majkom dviju novih župa u Zagrebu.

SESTRE FRANJEVKE U ŽUPI

 

Školske sestre sv. Franje tražile su u Zagrebu kuću gdje bi mogle stanovati njihove sestre, koje se ovdje nalaze na školovanju. Uz pomoć vlč. Mihelčića i sakristana Jože pronašle su prikladnu kuću u Pašmanskoj ulici br. 32. Tu su 1964. g. otvorile samostan u kojem ima destak sestara. Neke su zaposlene u bolnici, neke idu u školu ili završavaju katehetski ili glazbeni institut. U župi su odmah preuzele katehizaciju, a kasnije i sakristansku službu. Svojom prisutnošću i radom one predstavljaju veliku blagodat za župu.

 

 

CRKVENI OBJEKTI

U Držićevoj ulici broj 31. je crkva. Nalazi se u crkvenom dvorištu parku, koje je prostrano i predviđeno da se tu izgradi župni stan. Građena je 1936. i 1937. god. Dugačka je 35 m i 80 cm. Poimence: Svetište 6 m, Lađa crkve 24 m, a predvorje sa četiri masivna stupa 4 m. Širina je 10 m i 50 cm. Visina 8 m.

U svetištu slika sv. Obitelji od fra Bartolomea de la Porta - kopiju načinila gđa M. Marecchine. Na zidovima svetišta s jedne i druge strane i na luku na ulazu u svetište slike iz skrovitog života Isusova. Rođenje, Prikazanje Isusovo u hramu i Dvanestgodišnji Isus u hramu. To su fresco slike koje je 1941. g. izradila akademski slikar Truda Braun.

 

U dvorištu crkve nalazi se križ podignut od umjetnog kamena i blagoslovljen na veliki petak 1934. g.

 
Baner

Božja riječ

2. NEDJELJA DOŠAŠĆA

Lk 3, 1-6

Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka:

»Glas viče u pustinji:

’Pripravite put Gospodinu,

poravnite mu staze!

Svaka dolina neka se ispuni,

svaka gora i brežuljak neka se slegne!

Što je krivudavo, neka se izravna,

a hrapavi putovi neka se izglade!

I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.’«

Raspored misa

NEDJELJA

6.00 sati

7.30 sati

9.00 sati

10.30 sati - župna

12.00 sati

19.00 sati

 

RADNI DAN

6.00 sati

19.00 sati