O nasilju

Što učiniti ako je Vaše dijete izloženo nasilju u školi? Svi mi volimo našu djecu i želimo da odrastaju u ljubavi, toleranciji u dobroti i sigurnosti, ali nerijetko vidimo kako se u školama pojavljuju djeca zlostavljači koji obično traže žrtve među povučenom, nesigurnom, tolerantnom i dobrom djecom. Kako reagirati na zlostavljanje naše djece? Kako ćemo prepoznati zlostavljanje kad nam djeca ne govore o tome jer se stide ili boje? Važno je prepoznati zlostavljanje kako bismo pomogli djetetu.

Nasilje među djecom u školama obuhvaća širok spektar agresivnih ponašanja - od rješavanja konflikata nasilnim putem, neprihvatljivog izražavanja ljutnje ili frustracije do ozbiljnih incidenata uz upotrebu oružja.

Kako ćete prepoznati da vam je dijete zlostavljano?

Znakovi zlostavljanja:

  • dijete dolazi kući u poderanoj odjeći ili pokidanih knjiga
  • dijete dolazi kući u modricama i s ogrebotinama koje se ne mogu objasniti
  • ne druži se s prijateljima iz razreda niti ima “najboljeg” prijatelja. Druga djeca ga/ju ne pozivaju na druženje
  • doima se nesretnim i tužnim
  • ima učestale glavobolje i bolove u trbuhu koji se ne mogu objasniti (osobito ujutro)
  • ne želi ići u školu
  • ima napade lošeg raspoloženja
  • mijenja put kojim ide iz škole i u školu
  • ima sve lošiji uspjeh u školi
  • traži više novca ili krade novac iz kuće

Najčešće su djeca zlostavljana na putu do škole ili u školi. Kada se to događa u školi?

Kada je smanjen nadzor odraslih za vrijeme odmora ili u svlačionici za nastavu TZK, u školskom dvorištu, na hodniku škole, WC-u i slično.

Postoje razlike između dječaka i djevojčica, odnosno načina na koji su zlostavljani.

Istina je da su dječaci više izloženi nasilju te da općenito više sudjeluju u zlostavljanju.

Među djevojčicama su uobičajene suptilnije metode nasilja. One su sklone ogovaranju, ignoriranju, širenju glasina i sl., a nasilje se među djevojčicama zbog toga teže otkriva i one su češće izložene nasilju grupe djevojčica.

ŽRTVE su najčešće oprezna, mirna i povučena djeca niskog samopoštovanja te usamljena, prezaštićena, nesigurna i plačljiva djeca. Najčešće su to djeca koja imaju malo prijatelja, koja su fizički slabija od nasilnika (nije uvjet) te općenito tjelesno slabija i nespretnija djeca.

Često su žrtve djeca s posebnim potrebama, ali i djeca koja u nekom pogledu predstavljaju manjinu u odnosu na ostale.

Tko su nasilnici?

U većini slučajeva to su djeca koja teško održavaju pažnju i lošijeg su školskog uspjeha. Češće su to dječaci, dok su djevojčice suptilnije i njihovo je zlostavljanje uglavnom verbalnog tipa (ogovaraju, spletkare i obično se nalaze u "elitnijim" skupinama).

Posljedice zlostavljanja ne smijemo zanemariti. Žrtve često skrivaju da su izložene takvim oblicima ponašanja, a i nerijetko sami sebe doživljavaju uzrokom toga pa nasilnika i opravdavaju.

Primjećujemo da su posljedice plašljivost, povučenost, nemir, rastresenost, lijenost, nezainteresiranost, površnost, autizam, tikovi, čupanje kose, griženje noktiju, nametljivost, prkos, snažna ljutnja, laž, varanje, krađa, bježanje od obveza i ono najteže - ovisnosti.

Nema izoliranog rješavanja nasilja među djecom dok se tolerira nasilje u društvu. Djeca uče prepisivanjem modela koji čuju i vide od nas odraslih. Dok god je društvo tolerantno prema nasilju na svim razinama, od obiteljskog nadalje, dok država ne bude stroža u kažnjavanju nasilnika, djeca će primati poruku da im se ništa posebno neće dogoditi ako budu nasilni.

Naša djeca su naša slika; ona uče iz medija, iz našeg ponašanja kao vozača, kao pacijenta dok čekamo u ambulanti, u redovima, kako reagiramo na kaznena djela...

Što učiniti?

  • pokažite djetetu da Vam je stalo do njega i do toga da uspješno riješi problem; ne govorite ništa što bi moglo povećati osjećaj straha ili usamljenosti kod djeteta; važno je da dijete zna da ima pravo na zaštitu te da se ima kome obratiti
  • ostanite smireni i strpljivi; vjerujte djetetu i slušajte ga, otvoreno razgovarajte o tome što se dogodilo, postavljajte pitanja, ali činite to oprezno.

Nasilnik ili žrtva?

Zadirkivanje i provociranje su dio svakodnevnice u svakoj školi, ali mogu se pretvoriti u ozbiljne prijetnje, ucjenjivanje, pa čak i nasilje. Pročitajte kako prepoznati prilično rasprostranjenu nasilnost među djecom i tinejdžerima te što poduzeti u tom slučaju.

Nasilje među najmlađim se pojavljuje u mnogim oblicima, ne samo u fizičkoj formi:

  1. verbalno (grubo prigovaranje, podsmjehivanje, ogovaranje, ponižavanje)
  2. fizičko (čupanje, guranje, udaranje, šutanje, pljuvanje)
  3. psihološko (izbacivanje iz grupa, širenje laži o žrtvi)
  4. prijetnje, ucjene za iznuđivanje žrtvinog novca ili stvari koje posjeduje

Uništavanje integriteta žrtve

  • seksualno nasilje (nepristojni govor i geste)

Što učiniti? Roditelji, dajte svom djetetu do znanja da ste uvijek tu za njega i nemojte pokušati sakriti probleme.

Ako vjerujete da je Vaše dijete žrtva nasilja:

  1. Recite mu da to nije njegova greška;
  2. Objasnite da nasilna osoba može biti žrtva nasilja u svome domu;
  3. Pokažite mu kako da se suoči sa situacijom – ne bi trebao pokazivati da ga to pogađa, neka glasno i jasno kaže da mu se nasilje ne sviđa i da nasilnik treba da ga pusti na miru, a da ne misli da će ga takav postupak posramiti;
  4. Ojačajte samopoštovanje djeteta tako što ćete ga ohrabriti da radi stvari koje voli i u kojima je dobro;
  5. Često predlažite djetetu da samo ojača svoje samopoštovanje;
  6. Slušajte ga kada vam priča školska događanja – na taj način će znati da ste uz njega;
  7. Nemojte biti previše zaštitnički nastrojeni jer ćete tako dijete učiniti još ranjivijim;
  8. Razmislite o tome je li u podređenom položaju i u Vašoj porodici, na primjer, kakav je odnos između njega i starijeg brata ili sestre te pokušajte promijeniti taj odnos;
  9. Obratite pažnju na to je li se situacija pogoršava, jer ćete u tom slučaju morati intervenirati;
  10. Posjetite zajedno direktora škole, školskog psihologa ili roditelje nasilnog djeteta.

Ako vjerujete da je Vaše dijete nasilnik:

 

  1. Naučite ga da poštuje druge, ohrabrite ga da postane suosjećajno, objasnite mu koliko je važno da ne povređuje druge;
  2. Recite mu da ne smije postupati s drugima onako kako ono samo ne bi voljelo da se postupa prema njemu;
  3. Postavite kućna pravila koja ne dozvoljavaju podlo, zlobno, loše ili čak nasilno ponašanje prema drugima i pohvalite ga ako se ponaša pravilno;
  4. Objasnite mu da ne može uvijek dobiti on što želi te ga naučite kako da pregovara – naučite ga da zamoli za nešto, a ne da silom otima ono što želi;
  5. Naučite svoje dijete o važnosti suradnje;
  6. Razmislite o tome kako se vaše dijete ponaša prema vama ili što radi da dobije ono što želi te kako vaše ponašanje utječe na njega;
  7. Ne smijete pribjegavati nasilju ili zadirkivanju kada želite da vaše dijete nešto uradi;
  8. Obratite pažnju na to kada vaše dijete postaje nasilno, jer na taj način možete otkriti što je uzrok takva ponašanja.

 

5 SAVJETA ŠTO UČINITI AKO JE VAŠE DIJETE ŽRTVA VRŠNJAČKOG NASILJA

 

  1. Nemojte se odmah konfrontirati sa zlostavljačem i njegovim roditeljima, jer bi tako mogli dodatno 'potpaliti vatru'. Nikako nemojte ohrabrivati dijete da uzvrati zlostavljaču po sustavu 'oko za oko, zub za zub'. Uzvraćanje agresijom na agresiju zove se rat, a u ratu se mogu dogoditi ozbiljna stradanja i jako je teško kontrolirati situaciju.
  2. Pokušajte prikupiti što je moguće više informacija o tome što se događa. Razmotrite pažljivo i ponašanje vašeg djeteta kako biste stekli uvid u to što može promijeniti u svom ponašanju da bi se efikasno zaštitilo.
  3. Slušajte pažljivo svoje dijete. Zlostavljano se dijete srami toga što mu se događa i vrlo teško o tome govori. Već sama činjenica da je vaše dijete progovorilo o problemu i vidjelo da vam je stalo može jako puno pomoći. Isplakati se u zagrljaju osobe koja nas voli često znači više nego sve intervencije zajedno.
  4. Objasnite djetetu da neka djeca imaju problema sa sobom jer su možda i sami žrtve nasilja kod kuće ili se s niskim samopoštovanjem, nezadovoljstvom i vlastitim strahovima nose na neprikladan način. Pomozite djetetu da shvati kako zlostavljač nije velik i moćan koliko mu se to čini.
  5. S djetetom razgovarajte o načinima kako se zaštiti od zlostavljača. Razgovarajte o tome kako odgovoriti na zlostavljanje. Na primjer: - ne pokazuj da te zlostavljanje ljuti i uznemirava jer to 'hrani' zlostavljača - ne reagiraj, ignoriraj zlostavljača, otiđi iz situacije - složi se sa zlostavljačem, kaži 'Imaš pravo', i otiđi - uvijek budi u grupi s drugom djecom, ne osamljuj se - ako trebaš bježati uvijek bježi prema ljudima, a ne na osamu - ne ulazi u nikakve razgovore sa zlostavljačem - probaj ne shvaćati osobno ovaj problem jer su problemi djeteta koje zlostavlja uzrok problema, a ne ti

5 SAVJETA ŠTO UČINITI AKO JE VAŠE DIJETE ZLOSTAVLJAČ

 

  1. Ako je vaše dijete zlostavljač, ono hitno treba vašu pomoć. Nikada sretan čovjek nema potrebu biti loš prema drugim ljudima. Ako vaše dijete zlostavlja drugu djecu, sasvim je sigurno da imate nesretno dijete koje vas treba.
  2. Iako neka djeca zlostavljači nemaju obiteljskih problema, dobro bi bilo da razmislite o tome što dijete uči o nasilju kod kuće. Djeca koja gledaju nasilje ili ga i sami trpe uče da 'jači tlači' pa će svoju bol prenijeti u agresivnu kontrolu onih koje vide slabijima od sebe.
  3. Razgovarajte s djetetom o tome da je zlostavljanje ozbiljan problem koji vi nećete tolerirati. Potražite zajedno s djetetom razloge zašto je zlostavljanje loše i kako se osjeća žrtva zlostavljanja. Naglasite da kada zlostavlja drugu djecu zapravo ostavlja loš dojam i govori o sebi ružne stvari. Objasnite da su zlostavljači mahom nesretni, nesigurni ljudi.
  4. Učite svoje dijete kako efikasnije rješavati sukobe i probleme, ali i o važnosti tolerancije.
  5. Nagradite dijete kada vidite da se trudi i reagira nenasilno.

 

Gdje potražiti pomoć?

Roditelji najbolje poznaju svoje dijete i možda su oni ti koji prvi otkriju djetetovo čudno ponašanje. Svaki je roditelj dužan nasilje svog djeteta prijaviti odgovornoj stručnoj službi u školi i Centru za socijalnu skrb.

Suradnja roditelja i odgojno-obrazovne ustanove vrlo je bitna za sprječavanje i zaustavljanje nasilja. Za smanjivanje nasilja među djecom potrebno je sustavno provoditi odgoj za nenasilno rješavanje sukoba i toleranciju kroz sve razine odgojno-obrazovnog sustava. Potrebno je pravovremeno primijeniti odgovarajuće intervencije s djecom koja rano počinju pokazivati određene probleme u ponašanju.

 
Baner

Božja riječ

29. NEDJELJA KROZ GODINU

Mk 10, 35-45

U ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: »Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.« Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: »Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Raspored misa

NEDJELJA

7.30 sati

9.00 sati

10.30 sati - župna

12.00 sati

19.00 sati

 

RADNI DAN

7.00 sati

19.00 sati