Naslovnica GALERIJA Hodočašće u Gradišće Hodočašće u Gradišće
Hodočašće u Gradišće

Ponovo je naš župnik Ivica  Zlodi okupio župljane Svete Obitelji i još deset župa za  hodočašće gradišćanskim Hrvatima na nakanu proglašenja svetim blaženog Alojzija Stepinca. Napuštamo Zagreb u petak 3. studenog u 8 sati  moleći svetu krunicu za našeg blaženika, potom i za sve branitelje koji su stvarali našu domovinu, za hodočasnike, njihove najmilije, njihove pokojnike, za obitelj, za domovinu.

 

 

SVETA  MISA  NA  MACELJSKOM  SPOMEN-GROBIŠTU

Stižemo u Maceljsko spomen-grobište i spomen-crkvu Muke Isusove u spomen- svetište hrvatskim žrtvama križnoga puta. Na ovom je mjestu 2005. godine svečano ukopano 1163 poslijeratnih žrtava komunizma iz 23 maceljske jame.  Nad grobnicom je veliki križ.

Nad  Maceljem kišica lagano pada, služi  se sveta  misa za nedužne žrtve i nakanu ovog hodočašća, pjeva zbor Svete Obitelji Marijan Mihelčić, hodočasnici su dirnuti ljepotom ovoga trenutka.

Nakon toga slijedi obilazak spomen-sobe u kojoj su fotografije hrvatskog križnoga puta 1945. godine, fotografije ekshumacije 1992. godine, žice kojima su vezivali  zarobljene hrvatske vojnike, svećenike (brutalno ubijen 21 svećenik, franjevac i bogoslov), civile, žene i djecu te njihovi osobni predmeti. U tišini osjećamo patnju i bol nedužnih žrtava koje su prolazile ovuda svoj križni put od Bleiburga prema Krapini i Zagrebu nadajući se povratku svojim domovima i svojim obiteljima.

Nakon mise zasjalo je sunce i to je bio znak da sada možemo proći i kroz spomen- križni put uz molitvu hodočasnika te nagovještaj da postoje božanski trenutci izvan vremena i svijeta. Misleći na one koji tu počivaju, na njihove obitelji, ali očišćeni i  napunjeni Božjim mirom, krećemo dalje.

ŠOPRON

Slijedi tristotinjak kilometara vožnje nakon koje u predvečerje stižemo u Šopron, u Mađarskoj. To je važno središte hrvatske manjine, grad u kojem je više puta boravio grof  Nikola Šubić Zrinski (na mađarskome Zríny Miklós) hrvatski državnik i vojskovođa, jedan od velikana hrvatske i mađarske povijesti. Šopron je grad u kojem je djelovao i mađarski virtuozni pijanist i skladatelj Franz Liszt koji je rođen na području Gradišća.

Šopron (mađarski Sopron) nalazi se u zapadnom dijelu Mađarske, na granici s Austrijom. Već u 12. st. se spominje kao značajan srednjovjekovni grad gdje se nakon požara u 17. stoljeću prelazi na građu u baroknom stilu. Nekoć je to bilo najveće sjedište gradišćanskih Hrvata, ali nakon plebiscita dobiven je „šopronski džep“- Šporon je u Mađarskoj s tri strane okružen Austrijom.

BEČ

 

U subotu ujutro krećemo u šezdeset kilometara udaljeni Beč. Silazimo s autobusa pred baroknim dvorcem Belvedere koji je podignut za vrijeme princa Eugena Savojskog, a danas je galerija. Gornji i Donji Belvedere razdvojeni su parkom koji je prepun skulptura, kaskada i fontana, a nalaze se na  jednoj od najljepših lokacija u gradu s veličanstvenim pogledom na Beč (Belvedere znači „ lijepi pogled“). To je naziv za kompleks baroknih palača s oranžerijom (zimski vrt za nasad naranči i južnog raslinja) i menažerijom (zoološki vrt) te pripada među najljepše barokne građevine u svijetu.

Slijedi panoramska vožnja Ringom koji vodi starim dijelom Beča. Vidjeli smo zgradu Vlade i sveučilišta (staro oko petsto godina), spomenik Mozartu, Veleposlanstvo Republike Hrvatske u vili koja je djelo poznatog austrijskog arhitekta Otta Wagnera, impozantnu zgrada parlamenta izgrađena u grčkom stilu, vijećnice, burze, kazališta te čuli poznata imena J. Haydna, S. Freuda, L. van  Bethowena, G. Mahlera, A.Hitlera, G. Klimta...

Beč je raskošna europska prijestolnica, koja se nametnula kroz povijest kao jedno od najvažnijih kulturno-političkih središta Europe, grad s najsloženijom kompozicijom  ulica trgova, avenija, parkova. Gradovi su oduvijek  obilježavali civilizacije i  bili svjedoci vremena: krajem 19. stoljeća Beč  je s dva milijuna stanovnika  najveći grad na svijetu i predviđa se da će u 20. stoljeću broj stanovnika udvostručiti. Broj stanovnika pada na četvrtinu, a danas ih ima 1,6 milijuna.

Strogi centar grada nije velik, može se obići pješice. U pratnji vodiča nastavlja se razgledavanje grada: Trg Marije Terezije, Hofburg, najveći kompleks carskih palača u svijetu, Trg  junaka s konjičkim skulpturama nadvojvodi Karlu i princu Eugenu Savojskom koje je načinio Anton Dominik Fernkorn, njemačko-austrijski kipar. Njegove se skulpture  nalaze i u Zagrebu, među kojima su  najpoznatiji   konjički kip bana Josipa Jelačića na istoimenom  trgu, „Sv. Juraj ubija zmaja“ nasuprot Muzeju za umjetnost i obrt te  statua  „Majka Božja s četiri anđela“ iznad Bolléove fontane pred prvostolnicom.

Što se može naučiti o gradu ili o zemlji za jedan dan? Mogu se uočiti neke poveznice s gradom i državom s kojom smo dijelili dio svoje povijesti i koja je utjecala na  našu zemlju politički, pravno, ekonomski i kulturno. Često je  spominjano ime Leopolda I., njegov izgled, bizarno oblačenje i ponašanje, no on je bio car svetog Rimskog carstva i Njemačke,  ugarsko-hrvatski i češki kralj iz dinastije Habsburg, koji živi u raskoši, nešto manjoj i suzdržanijoj od svog gotovo vršnjaka kralja Luja XIV, koji živi u Versaillesu i kojeg zovu „Kralj Sunce“. Bili su slični u načinu vladanja koje je bilo obilježeno apsolutizmom. Vladavina Leopolda je  obilježena brojnim i dugotrajnim ratovima u kojima on sam nikad nije ratovao, ali su sposobni vojskovođe pretvarali habsburšku monarhiju u europsku velesilu.

Vladavina ovog cara ima za Hrvatsku nesagledive posljedice: skršio je urotu hrvatskih i ugarskih velikaša protiv  vlasti centralizma i apsolutizma, ukinuo je članak 31. Zlatne bule iz 1222.g. gdje je priznato plemstvu pravo otpora kralju zbog nezakonitih čina. On je ukinuo pravo Sabora da bira kralja, istrijebio dvije najmoćnije hrvatske velikaške obitelji, dao je pogubiti Petra Zrinskoga i Frana Krstu Frankopana, nakon čega je Hrvatska politički znatno oslabila. I to je dio naše zajedničke povijesti u istom carstvu i nije jedinstveni primjer da se Hrvatskoj oduzima i sprječava samostalnost i vjekovima ubijaju i zatiru naši najbolji sinovi, mislioci, domoljubi, plemenitaši, znanstvenici, svećenici. Povijest je učiteljica života, a onaj koji  ne povezuje, nije ništa shvatio ni naučio.

KUGIN  STUP

U najpoznatijoj  ulici Greben,  u srcu grada, nalazi se Kugin stup, obelisk trokutastog tlocrta čiji vrh završava u kamenoj pjeni oblaka. Sve plohe su oslikane reljefima a na istočnoj strani se nalazi zlatni grb s  heraldičkim znakovima Hrvatske, Dalmacije i Bosne. Na stupu  je prikazan kralj u klečećem položaju molitve, ispod njega je onemoćao lik kuge utjelovljen kroz tijelo žene koje pada nazad u paklenu jamu odakle je i došla.

Ovo je najznačajniji barokni spomenik posvećen Svetom Trojstvu, zapravo zahvalnica jer je pošast kuge, koja je Europom harala skoro četiri stoljeća odnoseći  sa sobom preko pedeset milijuna žrtava, minula. Mnogi su krajevi Carstva ostajali pusti, poput pokrajine Burgenland, koju su naselili Hrvati pobjegli pred najezdom Turaka. Njemački su naziv pokrajine preveli na hrvatski - Gradišće.

KATEDRALA  SV. STJEPANA, SCHöNBRUNN

Ulica  Greben vodi nas do Trga sv. Stjepana na kojem neskromno  dominira katedrala  sv. Stjepana,  koja ima svoju  duhovnu i brojčanu simboliku, simbol grada i države, a u 12. stoljeću postaje duhovni centar Austrije. Katedrala se  uzdiže na tisućgodišnjim starim temeljima iznad središta grada, kamo god krenuli svugdje nas prati njen 136 metara visok toranj koji je vidljiv iz gotovo svih dijelova Beča. Za zvona se kaže da mistično vezuju nebo sa zemljom, a ova katedrala ima na sjevernom tornju  zvono koje se oglašava tek nekoliko puta godišnje, samo u posebnim prilikama i za blagdane. Izliveno od topovskih kugli ratnog plijena neuspješne turske opsade Beča i teško 20 tona, to je zvono najveće u Austiji. Ime mu je Pummerin, što označava njegov karakterističan zvuk.

U poslijepodnevnim satima posjećujemo dvorac Schönbrunn, što znači „lijepi izvor“. Ime je dobio po arteškom bunaru iz kojeg se koristila voda za dvor. Schönbrunn je prekrasan dvorac s parkom koji odražava ukus, zanimanje i težnje habsburških vladara. To je nekadašnji carski ljetnikovac s najstarijim zoološkim vrtom na svijetu (otvoren 1752.godine), a s vidikovca  Glorietta pruža se pogled na panoramu dvorca s gradom u pozadini.

AM  HOF, HRVATSKA  KATOLIČKA  MISIJA

Nakon prelijepog, pomalo napornog razgleda Beča u predvečerje stižemo u  Am Hof, crkvu  izgrađenu u baroknom stilu, veličanstvena i raskošna pročelja na čijem je vrhu ukraljičena Majka Božja kao kraljica devet anđeoskih korova, a ispod nje su njezini predstavnici. Povrh terase u nadnaravnoj veličini stoje likovi isusovačkih svetaca. S te je terase papa Pio IV. podijelio svoj blagoslov „urbi et orbi“ (gradu i svijetu) za svog posjeta Beču. Ovdje je objavljen i prestanak Rimskog carstva njemačkog naroda i objavljeno utemeljenje Austrijskog carstva.

Ovo je za hodočasnike vrhunac dana da u nekadašnjoj isusovačkoj crkvi, u kojoj je danas  sjedište Hrvatske katoličke misije, u tom veličanstvenom prostoru prisustvujemo nezaboravnom događaju, svetoj euharistiji u kojoj koncelebrira  župnik Ivica Zlodi i na  kojoj pjeva zbor župe Svete Obitelji Marijan Mihelčić. Sve je nezaboravno - i unutrašnjost crkve, i kor koji se nalazi na gotovo nebeskoj visini, pratnja na orguljama na kojima je često znao svirati sam besmrtni Mozart. Za orguljama  je prof. Jelica Bojić, a zborom ravna s. Lucijana Bobaš, čiji svaki pokret pomno prate zboraši, tako da je ugođaj bio dostojan  prostora. Akustika je bila odlična, a osjetilo se da su pjevači bili posebno nadahnuti, što je dodatno doprinijelo veličanstvenom ozračju.

PO  GRADIŠĆU, TRAJŠTOF, ŽELJEZNO

Nedjelja je i hodočasnike očekuje jutarnja sveta misa u Trajštofu i krštenje mladoga vina nedaleko Željeznog.  Napuštamo Šopron i vozimo se jesenskim krajolikom u kojem  Alpe nisu tako blizu jer se Gradišće nalazi u panonskoj ravnici.

Gradišćanski Hrvati skupni je naziv za pet malenih hrvatskih etničkih skupina nastanjenih na području Burgenlanda u istočnoj Austriji i susjednim predjelima Mađarske i Slovačke. Imaju status nacionalne manjine prema austrijskom ustavu. Gradišće je najistočnija i najmlađa austrijska savezna republika. Tu su pokrajinu nastanili Hrvati iz Like, Krbave, Korduna i Banovine 1530. godine, a kasnije i iz Gorskog kotara i Slavonije bježeći pred navalama Osmanlija. Gradišćanskohrvatski mikrojezik objedinjuje čakavske, štokavske i kajkavske govore.

Kako je navedeno u  časopisu „Glasnik“ - Crikvene novine Željezanske biškupije, gdje je osvrt na  Prvo skupno shodišće  Gradišćanskih Hrvatov iz Slovačke-Austrije-Mađarske od 19.do 21. maja 2017.

…da su“ Hrvati, kad su iz ovih krajev prošli u novu domovinu, kad su bili prognani, sobom zeli tri stvari. Bilo je to ono najpotribnije ča su mogli zeti za život: vjeru, materinski jezik i kulturu, a posebno dvi marljive ruke. Ove ruke su sklopili na molitvu, ali s timi rukami i izgradjivali novu budućnost, novu domovinu.“

Pri tom je biškup Živković dodao“…Mi tribamo, naš narod i naša Crikva triba vjeru, jezik, kulturu ali i dvi marljive ruke …ke ne zaboravljamo sklopiti na molitvu.  To je velika tajna, veliko otajstvo zarad koga su se Gradišćanski Hrvati petsto ljet ovako dobro obdržali.  Zač nas još ima, ja u 18. koljenu, a mladji od mene u 19.? Ar smo uvik bili vezani uz Crikvu, uz vjeru i onde našu vjeru gajili, živili, svidočili, ali i našu materinsku rič, našu gradišćansku prekrasnu bogatu kulturu….“

Dolazimo u mjesto Trajštof , na njemačkom Trausdorf  an der Wulka, gdje su župni dvor i sama crkva jako lijepo uređeni. Nezaboravna je sveta  misa koju je su zajedno služili domaćin,  župnik vlč. Željko Odobašić  i  naš župnik vlč. Ivica Zlodi. Na misi su se čula tri  jezika: hrvatski, gradišćanski hrvatski i njemački. Tu čudesnu misu pjevali su klapa Zvonimir s Krka, domaćini i naš zbor, pokazujući zajedništvo iz kojeg je jasno da jezik ne može biti prepreka među ljudima.

Gosti su domaćinima poklonili  statuu   blaženog Alojzija Stepinca, a na poklon su dobili  lik svetog Lovre naslikan na staklu. Slijedi tradicionalni austrijski ručak- bečki odrezak i krumpir salata. Ne možemo se nadiviti prekrasno uređenom prostoru oko crkve koji odiše urednošću i mirom, djeluje kao na slici, a opet pruža domaćinski ugođaj. Nasmijani vlč. Odobašić nam objašnjava da je to prije  njegovog dolaska izgledalo sasvim drugačije, zapušteno, neprohodno zemljište puno rupa, gotovo se nije moglo ući u dvorište crkve. Vidi se tko s ljubavlju uređuje Gospodinov vrt i tko svojim radom na duhovnom, ali i na materijalnom planu privlači nove župljane i sprječava njihovo odlazak. Župa rado poziva klape i pjevače iz stare domovine; gostovali su Oliver Dragojević, Goran Karan i mnogi drugi. I sada je tu na zajedničkom druženju prisutna klapa čija pjesma dira u srce i nas i domaćine koji gaje ljubav prema tamburaškoj glazbi i narodnim plesovima.

Slijedi kratka šetnja kroz  Željezno i nakon toga se vozimo  kroz vinograde do ljubavlju uređenog, uspješnog poljoprivrednog gospodarstva i vinarije. Bilo je ugodno vidjeti kako se poštuje tradicija i kako se  tu  simbolički  prevodi mošt u mlado vino. Ponovo se uz pjesmu degustira mlado vino te se znalački komentira njegova kvaliteta. Kao znalci se iskazuju  čak i oni koji ne piju vino više od  dva puta na godinu.

POVRATAK

Nakon toga slijedi  povratak kući. Prisjećamo se onih koji su u poratno vrijeme htjeli k svojim domovima i svojim obiteljima, ali im nisu dali. Samo su rijetki imali tu priliku. Bilo je i onih koji su prije petsto godina napustili svoje kuće i stvorili dom u novoj zemlji. Bilo je i onih koji su odlazili raditi na nekoliko godina pa tamo proveli čitav život, povremeno viđajući svoje najmilije, svega par puta na godinu.

Vani je mrak, svatko je u svojim mislima, ali atmosfera je dobra i na gornjem i na donjem katu autobusa, jer smo se kroz ova tri dana svi zbližili. Kako je napomenuo g. Davor Vukmirić koji nas je brižno pratio da sve protekne u najboljem redu, zahvalivši Bogu za sve ljepote hodočašća i svima na sudjelovanju uz poruku da će se plodovi hodočašća pokazati na način na koji smo najmanje očekivali. Zahvalio je Bogu što nas je uputio našem župniku Ivici koji je veliki svećenik i duhovnik. „Molite za njega i on će vas uputiti do nebeskih visina.“

Moli se muška krunica na nakanu kojom smo krenuli. Zahvaljujemo dragom Bogu, Isusu i Duhu Svetome da je ovaj hodočasnički put bio ovako lijep.

U Hrvatskoj smo, u Krapini, a zvučnikom odjekuju riječi koje su u srcima hodočasnika:

 

Kad se sjetim suza krene

Zamirišu uspomene

Svake stope rodnog kraja

I narodnih običaja

Prepoznah ljepotu tvoju

Što probudi ljubav moju

Kad sam s tobom srce moje

Kuca jače, veliko je

Lijepa li si.

 

Jankomir...hodočasnici su već pomalo umorni, ali duša im je puna Bože ljubavi i zajedništva, te u radosnom iščekivanju doma i svojih nabližih, svi spontano zapjevaju:

„Moja  domovina, moja domovina….“

Jadranka Karla Bernik

 
Baner

Božja riječ

15. NEDJELJA KROZ GODINU

Mk 6, 7-13

U ono vrijeme: Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina. I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.« Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.

Raspored misa

NEDJELJA

7.30 sati

9.00 sati

10.30 sati - župna

19.00 sati

 

RADNI DAN

7.00 sati

19.00 sati