Naslovnica
Četvrti korizmeni petak 2018.

Četrvrtoga korizmenog petka u našoj smo župi imali priliku slušati p. Stjepana Fridla, dugogodišnjeg urednika Radio Marije.

Nakon pobožnosti  Križnoga puta koji su predmolili članovi Obiteljske zajednice započelo je euharistijsko slavlje. Pročitana su čitanja: Prvo čitanje, Hoš 14,2-10; Otpjevni psalam, Ps 81,7-11b.14.17;  i Evanđelje, Mk 12,28b-34.

P. Fridl u propovijedi govori o ljubavi. Nitko ne može ljubiti Boga ako ne ljubi brata čovjeka. Kada bismo to uzeli u obzir, onda bi ovaj svijet bio uistinu drugačiji. Ljubav stvara zajedništvo, dok mržnja razdvaja i čovjeka izjeda iznutra. Možemo posjedovati sve, ali ako je u mome srcu mržnja i tama, onda sam najbjedniji stvor na ovome svijetu.

Kako bi još bolje približio značenje ljubavi, ispričao je jednu duhovnu priču o starcu koji je svakodnevno posjećivao i hranio svoju suprugu u staračkom domu. Tako je četiri godine dolazio i brinuo se za nju, iako ga ona zbog svoje teške bolesti nije ni prepoznavala. Jedna mlada novinarka je upitala starijeg gospodina tko je ta žena koju on posjećuje i hrani, je li mu ikada rekla hvala. Čovjek je rekao: „Ona  je moja supruga i ja je nikada neću napustiti, bez obzira prepoznaje li ona mene ili ne. Ja nju prepoznajem. Dok je živa, ljubav me veže da budem svaki dan uz nju.

To je ta ljubav o kojoj nam Isus govori, s tim Isusom ulazimo u pustinju. Nadalje, p. Fridl nam objašnjava kako pustinja nije mjesto tišine, šutnje, nego pustinja znači govoriti. Kada smo sami i kada dopuštamo, tada Bog progovara čovjeku najljepšim govorom- govorom srca. Savjest je intimna jezgra u dubini našega srca, gdje se svaki čovjek susreće sa svojim stvoriteljem čiji glas odzvanja cijelom našom nutrinom. Savjest je ta brana koja ne dopušta da se izlije bujica rijeke koja nas želi poplaviti zlom. Zapravo, ta pustinja znači da imamo malo vremena samo za sebe, da dopustimo Bogu da progovori kroz ovu korizmu.

Nije li korizma prikladno vrijeme da se svatko od nas pozabavi samim sobom, da druge malo pustimo na miru. Moramo priznati činjenicu da se svakodnevno previše bavimo drugima. Prepričavamo tuđe pogreške, pomalo se veselimo tuđim nevoljama... Uvijek u drugima tražimo krivca za svoja neraspoloženja i slična stanja u kojima se nalazimo.

Svi prolazimo svoje pustinje; naše su pustinje često ispunjene osamom, neizvjesnošću, strahom, sumnjama, kušnjama, kako na osobnoj razini, tako i na razini zajednice i obitelji. Zapitajmo se danas, jesmo li spremni ostvariti ozračje tišine, ostati dugo u molitvi, osluškivati šapat Božje blizine. Budimo hrabri i poslušajmo Božji glas kada govori našem srcu u tišini. Moramo priznati da činjenice koje nam govori često nisu onakve kakve bismo željeli čuti.

Ako smo sposobni u tišini osluškivati Božji govor i savjet, bit ćemo uvjerljiviji u svjedočenju naših kršćanskih vrednota. Isuse, daj da ti budem prijatelj i u pustinji!

Vesna Božan

 
Baner

Božja riječ

23. NEDJELJA KROZ GODINU

Mk 7, 31-37

U ono vrijeme: Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« — to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno. A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: »Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!«

Raspored misa

NEDJELJA

7.30 sati

9.00 sati

10.30 sati - župna

19.00 sati

 

RADNI DAN

7.00 sati

19.00 sati